Komentari On/Off

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

My place ~ my life..

MOLIM VAS SAMO JEDAN KOMENTAR..AKO NE ČITATE POST.. NE MORATE NI KOMENTIRATI..

i hvala onima koji me čitaju i komentiraju... :)


Moj drugi blog...
Ja sam Martina....

Image Hosting by Picoodle.com


ONA:

~Smješak... uvijek na licu...
~pleši.. samo pleši..bit će bolje...
~razumjeti ljude... kao da je to moguće?
~razumjeti sebe? samo ponekad..
~najbolji prijatelji? moje životinjice..
~Prijatelji? Ovdje su... uz mene.. uvijek...
~svoje riječi pronalazim u knjigama
~književnost- najveća ljubav.. uz povijest
~indijanci.. njihov način života.. od njih treba učiti
~obožavam cvijeće..pogotovo tulipane:)
~jednog dana upoznat ću Torresa
~optimizam.. uvijek prisutan
~nisam jutarnji tip
~uvijek u snovima
~čovjek bez mašte nije čovjek
~spas pronalazim u zapisivanju misli
~crtam samo za sebe... za nikog drugog..
~uvijek ću reć oprosti..
~bojim se gubitka osoba do kojih mi je stalo
~i nije mi jasno zašto obično odlaze??
~vjerujem svima... obično razoćarana :/
~svaka suza priča svoju priču
~ČoKoLaDa
~Plišani Medvjedići
~zelena boja
~Finska,Nizozemska i Amerika(Boston itd)
~zima
~rođendan 3.12.
~Toše
~zahvaljujući svojoj tvrdoglavosti .. ne odustajem od nečeg sebi važnog
~sve dok to ne postane potpuno besmisleno..
~i naravno..
*jedinstvena*

..najvažnija stvar na svijetu...
....nije stvar..
*ljubav*

...ti si jedino pitanje na koje odgovaram suzama...

Image Hosting by Picoodle.com

You know, that moment when you kiss someone and everything around you becomes hazy. And the only thing in focus is you and that person. And you realize that that person is the only person that you're supposed to kiss for the rest of your life. And for one moment you get this gift. And you want to laugh and you want to cry because you feel so lucky that you found it and so scared that it will go away all at the same time.

******

Don't forget. I'm just a girl standing in front of a boy...asking him to love her.




Ljudi vrijedni čitanja :))

Laetitia Dale
Anitić
refugee
Anchey
UNIQUE SPECIAL KREJZI - ME
Martina
Ana
on me ne voli
Baraa.. Queen
smješak(:
.bubu
littlewordsofmine
legenda o vitezu
one day we'll be together
malecka
Kabraxis
tamy
.marina
leonela
fallen angel
inka emo kid ;)
love of the white unicorn



Credits

Voxybaby
Ashley's Blog
Ruby Nelle



nedjelja, 14.06.2009.

Out of reach

Vlakovi…
idu naprijed…
prolaze… i odlaze…
isplaniran svaki pokret…
oni kreću i to je jedino bitno..
bez obzira na kišu…snijeg…
godišnja doba…
važno je samo da stižu na vrijeme…
Slično je i s ljudima..
kreću naprijed..
prema očekivanjima..
'dok hodaš,dobro si..'
bez obzira na godišnja doba..
rane.. davno stvorene ožiljke..
Svijet je i dalje isti…
oni samo prolaznici…
kao da ništa što se događa
ne može utjecati na vlakove..
ljude..
godišnja doba..
Ali ponekad..
u nekom skrivenom trenutku vremena…
netko zaputi pogled..
prema staroj pruzi..
kojom već dugo nitko ne prolazi…
i ondje nađe zaboravljen vlak…
vlak koji je stao…
on još uvijek priča priče o svojoj sudbini…
o ljudima koje je susreo…sretnima i tužnim…
svako lice koje je susreo… u toj vrevi i vremenu..
kao da je ostalo zauvijek urezano u njemu…
i mjesta kojima je prolazio….
i stvarao uspomene … dobila su mjesto u njegovim pričama..
Tek rijetki vide taj vlak…
iako nije daleko…
zato što jure za onima koji se još kreću..
On je stao…
više mu nije bilo do borbe s vremenom…
planovima… godišnjim dobima..
I danas priča priče o ranama koje bole…
ožiljcima čiji je rob postao…
A opet…nikog nije briga…
sve dok oni kreću naprijed.

- 17:57 - Komentari (29) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.03.2009.

U trenutku kad krenemo u susret ljubavi i ona kreće u susret nama."

/zadaća iz hrvatskog.. nastavak na Guy de Maupassantovu novelu Na vodi/
*naslov je tu slučajno*


Bio je to leš stare žene s velikim kamenom oko vrata…
Magla je bila toliko gusta da sam vidio samo obrise.. U zraku se osjećala neka tajnovitost…
Vratio sam se u Pariz nakon toliko vremena.. U ovih četrdesetak godina karijere naučio sam da maglovito jutro na Seini krije najtamnije tajne.. Doduše,ovog puta osjećao sam i neku čudnu uznemirenost.. Prišao sam bliže.. Obrisi su postali jasniji… Odjednom,kao da se nešto u meni slomilo.. Gledao sam to staro lice… Ti obrisi,te crte lica,te usne.. Poznavao sam to lice.. U mojim sjećanjima nije bilo bora i bilo je nasmijano.. Da,divan je to osmijeh bio.. Ondje je ležala moja uspomena,moja čežnja, moja ljubav.. Plavi uvojci pretvorili su se u svie.. Prošle su tolike godine.. Uvijek sam se nadao da ću je sresti.. Nadao sam se da će nas sudbina spojiti,ali ne ovako.. Izgubio sam bitku s vremenom.. Izgubio sam svoju Isabellu…
'I reci mi što misliš?' –čuo sam glas iza sebe.. 'Bit će ovo težak slučaj'-rekao sam hladno.. Pogledao sam još jednom najljepše lice na svijetu sa suzama u očima i tiho prozborio: 'Isabella, pronaći ću onoga tko ti je to učinio,a onda ću mu uništiti snove, kao što je on uništio moje.. To ti obećajem.. ' Bio je to moj posljednji pozdrav..
Počela su ispitivanja,a ja sam pokušao biti što objektivniji .. Saznao sam da je bila umjetnica.. Sjećam se kako je uvijek govorila o svojim slikama.. Vodila je usamljen život bez mnogo prijatelja.. Živjela je u svom svijetu i malo je ljudi puštala u njega,ali je prima svima bila ljubazna i svi su je voljeli… Što sam više informacija saznavao ,to sam se više osjećao beznadno jer nije bilo nikoga tko bi joj naudio… Ne mogu ni objasniti koliko je boljelo slušati o njenom životu… Tih dana nisam ni jeo ni spavao.. Od jednog trgovca saznao sam da je imala prijateljicu Marie koja je živjela izvan Pariza.. Odmah sam pošao njoj… Otvorila mi je vrata starica tužnog pogleda.. Odmah je shvatila zašto sam došao.. Bila je ljubazna.. Podsjećala me na Isabellu… Iste geste… Ta spoznaja me dodatno rastužila i ponovno se u meni javila gorčina,nevjerica i kajanje što nisam bio dio njenog života…
Marie je pričala o Isabelli sa smješkom na licu… Ali vidjelo se da joj je bilo teško kao i meni… Voljela ju je.. Saznao sam da Isabella nije imala obitelj i da su one kao sestre.. Ni ona mi nije mogla pomoći jer nije znala nikoga tko bi joj naudio.. Popivši svoju šalicu čaja ustao sam i zahvalio na pomoći.. Marie me zaustavila i rekla kako joj se nisam predstavio.. 'Francois'-rekao sam. Pri spomenu mog imena naglo je sjela i suze su joj krenule… Pogledao sam je zabrinuto… Nakon kratke šutnje rekla je da je nešto prešutjela .. Ponovno sam sjeo.. Počela je pričati: 'Postojao je jedan Francois u Isabellinoj mladosti.. Jednom mi je pričala o njemu sa suzama u očima.. Otišao je iz Pariza i to je potpuno slomilo Isabellu koja ga nikad nije prestala voljeti.. Zato je toliko oprezna s ljudima koje je puštala u svoj život ..Mislila je da će i oni otići.. Francois je bio onaj čovjek koji je gledao sa svake Isabelline slike.. On je bio velik dio njenog srca.. Ne mogu reći da znam išta više' Marie je tada ustala i u suzama otrčala u sobu .. Ustao sam potpuno shrvan gledavši u jednu točku… Otišao sam… Hodao sam ,ali nisam osjećao korake.. Nisam mogao vjerovati.. Zadao san toliko boli jedinoj ženi koju sam ikad volio… Došavši u ured ,zamišljeno sam prelistavao sve dokaze kad je odjednom zazvonio telefon.. Bila je to Marie.. Histerično je plakala.. Nisam shvatio što je rekla osim riječi pismo… Otišao sam do nje.. Ona mi je u ruku pružila papirić u kojem je pisalo:' Najdraža, mislim da je vrijeme da odem.. Više se ne mogu nositi s tim.. Nikada nije prestalo boljeti i nikad neće prestati.. Preslaba sam.. Molim te nemoj me mrziti..'
Odmah sam prepoznao ta slova kojima je nekad davno meni pisala pjesme,najljepše stihove.. Uzeo sam papir… Ne znam kako sam uspio doći do obale Seine gdje evo sada ovo pišem.. Bol mi razdire grudi.. Jednom sam prekršio obećanje dano Isabelli i otišao sam.. Neću opet… Vrijeme je da Isabella i ja napokon budemo zajedno…

- 20:57 - Komentari (32) - Isprintaj - #

subota, 14.02.2009.

/.something left in memories./


Hodala je satima..
Znala je da traži završetak....
Nešto što će joj pomoći da krene dalje..
Da ostavi staru stazu… da pođe novom..
Nije joj bilo stalo da li će biti sretan ili tužan…
Trebala ga je..
'Novi početak nije moguć ako ne pustim..'
Bila je toga svjesna…
Isto tako…
duboko u sebi
iza hladnog pogleda…
iza ledene maske..
koja je izgledala kao da se stopila sa kristalnim krajolikom..
Znala je da…
Koliko god dugo hodala neće pronaći svoj završetak..
jer se ne nalazi u ledenom krajoliku…
već u njoj samoj…
ne može pobjeći…
nije bila spremna…
netko bi rekao.. nije imala hrabrosti…
koliko god je to trebala…bojala se…
Nije se bojala hladnoće…Nju je već osjećala…
Nije se bojala samoće… Nju je poznavala jako dobro..
No bojala se onog što je možda najbolje poznavala…
Bojala se sebe…
Bojala se toga da će se izgubiti u novoj priči….
Bojala se toga da će nova priča boljeti više od stare…
Bojala se čak i toga da nove stranice neće imati tako lijepe boje kao stare…
duboko urezane u njezina sjećanja…
Svaki korak osjećala je kao udaljavanje…
Stare stranice boljele su neizrecivo..
No već je naviknula….
Hodala je dalje…
Kao da je ignorirala svoje misli…
Nije ih željela biti svjesna…
I danas još uvijek hoda…
ledenim prostranstvima…
i traži snagu…
novi početak..
ne shvaćajući da se ona najviše boji upravo toga…
da stara priča ne završi…

Image Hosting by Picoodle.com

- 22:28 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 02.01.2009.

Time for changes : ))

Image Hosting by Picoodle.com

Stajala je… gledala u prazninu…
Ne pokazivavši znakove života…
kao da joj je led prošao tijelom…
Osjećala ga je…
Hladnoća…
Nije shvaćala…
Boljelo ju je ….
Ali što?
Hladnoća?
Nije to…
Još uvijek je pogled gledao samo u jednom smjeru…
Nikakve promjene…
Postajalo je gore…
Hladnije…
Led se sve više širio…
Bila je umorna…
Umorna od trčanja…
hodanja….. smijanja…plakanja…. ičega….
Više nije imala snage….
Nešto se moralo promijeniti….
Išta?
Preklopile su se kazaljke…
Otkucaj…ponoć…
trenutak koji su svi toliko očekivali…
Pahulje su se počele spuštati…
O!! Kako li je voljela snijeg…
Promjena?
Možda je to ono što je tražila…
Krenula je…
Napravila je korak….
I tada…
opet je zastala vidjevši sve kako trče jedni drugima…
Kuda će ona?
Suza je zablistala na obrazu….
A pogled počeo lutati…
Sjetila se….
Svojih prijatelja….
voljenih…
svoje obitelji….
potrčali su…
ne svi…
ali oni kojima je stalo…
Osmijeh….
Trebala je promijenu….
Led se nije potpuno povukao…
Bol se nije ugasila…
Ali vidjela je osobe kojima je stalo
*Da ona ne bude tužna
*Da je zagrle
*Da joj pokažu da ima nade
*Da vrate njezin osmijeh
Taj otkucaj značio je promjenu…
ne veliku….
ne malu….
nije sve promijenio…
Samo joj je pomogao da ostavi iza sebe
sve ono što ju je bolilo…
sve ono što ju je sprečavalo da krene dalje…
Otkucaj nije značio da će biti lako…
ali pomogao joj je da se pokrene….
I zahvalna je na tome…
Sada je sve na njoj….¸

Zahvaljujem osobama koje su učinile 2008. nezaboravnom…
koje su mi pomogle u stvaranju uspomena…
Koje su bile tu kada sam se smijala…
koje su bile tu kada sam plakala…

Bilo je loših događaja…
Bilo je trenutaka kada sam mislila da je svijet propao…
Priznajem…
Ali…
Bilo je više onih trenutaka kada sam se smijala…
kada sam mislila da imam cijeli svijet na dlanu….
*Bila je ovo dobra godina*

Top 5:
=» Zadar
=» Biograd s mojim curkama…
=» 11.1.
=» 3.12 ( to svake godine )
=» IVAAAAAAAAAAA

I važan podsjetnik:
Cimerice osnovane 2008….

Neka vam 2009 bude sretna ….
tj.duplo sretnija od 2008….

*sve što želim je da se puno smijete...
*da ne odustajete...ni pod koju cijenu...
*da volite i budete voljeni...

Meni je godina lošije počela…
Ali bit će bolje….

Velike puse :*

Don't forget to Smile:))


Image Hosting by Picoodle.com

- 20:49 - Komentari (30) - Isprintaj - #

srijeda, 24.12.2008.

Najhepi na svijetu:))))

Došao moj Božić...
najdraži.....
najljepšiiiiiiii.......

/Ivin prvi BOžić/


SRETAN VAM BOŽIĆ!!!!
nek vam se ispune sve željeeeee.....
puseeeee...... :))))))))))))

/crveno zlatni bor/ hihi.....




- 20:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 08.11.2008.

Kad će taj Božić???????


Image Hosting by Picoodle.com

Ružan san...
Tonula sam..
Sjećam se...
Pokušavala sam uhvatiti zrak...
Kao kroz maglu.. vidjela sam obrise lica...
Svi prividno zabrinuti... Tisuće ih se izmjenjivalo pred očima....
Pokušala sam ih dohvatiti...
Tonula sam sve više...
Približavajući se dnu...
broj ljudi se smanjivao...
Ostalo je gdje pokoje lice...
Gubeći zadnju snagu nepomićno sam legla na dno...
Prestajući se boriti...
Tišina je zavladala....
Pustila sam suzu...
u istom trenutku...nestala je...stopila se s morem..
možda je nije ni bilo...
Kraj me probudio...
Suze su pokrile lice...
Zar je stvarno tako?
Da li živim u svijetu koji je toliko velik? i toliko isprazan?
Ljudi s dva lica... Lažne riječi..utjehe.. pohvale.. podrška??
Kao da samo čekaju tvoj pad...
Toliko ih je mnogo..
I padneš...toneš..
A svi ostaju na površini..
Padaš u tišinu... beskraj...
........................................................
Samo san? Ili? :/

*lošije razdoblje... događa se... *

* hvala mojim dragim ljudima koje puno volim... :) *

/ispričavam se svojim čitateljima... ali nemam baš vremena za blog trenutno.. Sve ću nadoknaditi...i sve ću vas posjetiti.... Čim završi prokleta škola /

puse :*



- 18:47 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 18.10.2008.

U daljini, sve do neba, letis ti

...Loše jutro....
Glavobolja...
Htjela bi još spavati..
Zašto me budite??
/////////
Ustala sam....
Iz navike...
Iz čiste obaveze....
*************
Image Hosting by Picoodle.com

2.
Hodala sam ulicom....
Potpuno nesvjesno gledam ljude kako prolaze...
Prolaz kroz ulicu??
Čini li ih to prolaznicima u mom životu??
Pogledaj tamo..ona djevojka plače....
Pogledala me... nenamjerno je otkrila suze...
A onda ...samo se nasmijala...
Gorko...
Osmjehnula sam se...
Ponekad... potreban je jedan osmijeh da nam popravi dan...
Nije bilo dovoljno...
Nastavila je hodati..
pognute glave....
Malo dalje...
Čovjek s bradom...
Žuri negdje...
Njega netko očekuje...
Pomislih...
Auč! Pazi kako hodaš... Izgovorila sam nesvjesno..
Udarac me osvjestio...
Djevojka...sanjarskog pogleda...
Nije me primjetila..kao ni ja nju...
stvarala je svoje prve tragove u svijetu..
samo hodajući... sanjajući...
Pogledaj njega... Hoda s ogromnim buketom ruža...
Osmijeh na licu...
Imam neki osjećaj da je taj osmijeh pravi...
Odmah sam se i ja nasmijala....
Bilo ih je lijepo promatrati...
Pričati njihove priče...
Kroz moj pogled.....
//////
sve samo da ne moram postati svjesna svoje priče...
kao što rekoh ...loše jutro...
/////
Spustila se večer....
Hladnoća..izvana...
toplina iznutra...
U međuvremenu sam zaboravila loše jutro...
Vraćala sam se istom ulicom....
Kuda su svi nestali?
Hodala sam sama....
Pogledi su mi lutali praznom ulicom...
Prisjećala sam se prolaznika...
..njihove suze,osmjesi,žurba...
Njihove priče...
Oni ni ne znaju da je netko ispričao to njihovo jedno jutro..
jedan trenutak njihovog života na svojim stranicama...
Zahvalna sam im ......
Pomogli su mi da shvatim da svatko od nas ima svoju priču...
bila ona ispričana ili ne...
Postoji....
Kako god je netko gledao...
Kako god joj netko sudio...
Koliko god je netko pokušavao izbrisati...
promijeniti..
mi je sami pišemo....
i suze su te koje je stvaraju...
loše jutro?
pa što onda...
......jedan osmijeh.....
Nije bitno ako netko našu priču smatra nevažnom!!
Uostalom nije uopće bitno ni ono što sam ja rekla o njima...
ili što će itko drugi reći o njima...
Bitno je jedino ono što svatko ima reći samo za svoju priču....

ovo je moj dodatak na postić:
za jednu osobu koja je postala dio mene..
i ja to ne mogu promijeniti...
nisam ni sigurna da želim...
što god se dogodilo...
osjećaji se ne mijenjaju

**uvijek ćeš biti moj najveći san...**

Image Hosting by Picoodle.com

"A part of you has grown in me,
and so you see,
it's you and me together forever.
Never apart,
maybe in distance,
but never in heart."



Magla na mom prozoru
Mirise na nevolju
Nocas sam ti tako sam
Kisa pere ulice
Gdje si moja ludice
**
Priznajem pred svima
Lutam vjekovima
Trazim tebe, trazim nas..

//pod dojmom sam jedne knjige koju sam danas pročitala//
još uvijek ne mogu vjerovati kako ima tužnih sudbina..
a opet ljudi ustaju i nastavljaju borbu...

Ovo je dio moje priče...
Ne shvaćate ga?
(:
kao što rekoh...
nema veze...
Bitno da shvaćate svoju priču...


- 21:36 - Komentari (56) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.10.2008.

Neki ljudi čine svijet posebnijim samim time što žive u njemu

/ ništa dubokoumno /

....više informativno......

Najsretnija sam na svijetuu :))

Image Hosting by Picoodle.com

Smile:)) je dobila sekuuu....

Image Hosting by Picoodle.com

najljepšu ,najbolju... :)))))

Image Hosting by Picoodle.com
/ne vidi se baš dobro/

sweeet

.....buduća nuklearna fizičarka....

//aaahaa... sad smo 3 sestre... ne može nam nitko ništa//
hihi....

pusa svima (:

Image Hosting by Picoodle.com

- 19:39 - Komentari (67) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.09.2008.

...Život kroz san...

Skrivam se u gomili lica..
Potpuno neprimjetno izmičem zalutalim pogledima…
Pitam se…
da li su i ta lica izgubljena?
Traže li i oni izgubljene snove?
Da li sanjaju neostvarive snove?
Da li i njih svako jutro bolno podsjeti na stvarnost?
Jesu li i oni ranjeni?
Gotovo slomljeni?
Kako li se oni nose sa svjom patnjom?
Da li uopće pate?
Pogledaj ..
smije se…
kako je lijepo to…
Pitam se…
glumi li?
I ona ima masku?
Navuče li je kako bi izbjegla pitanja?
Ohh…zašto li sam to prvo pomislila?
I dalje promatram …
kroz masku…
Znam i sama…
Željela bi da netko vidi…
Mene…
Ne štit… ne zid…
samo mene…
Što osjećam…
Koliko bi lakše bilo…
Možda…
Možda bi bolilo…
Već očekujem od ljudi da udare ondje gdje najviše boli…
A opet…
to dočekam sa smješkom na licu..
možda se stvori od tolike gorčine…
Možda ne boli toliko…
I čekam sreću..
Poznat glas:
'Martina bol ti donose neostarivi snovi..'
Moj glas:
ljudi oko mene…
stalo im je…
možda ni ne znaju što je ispod maske ..
ali stalo im je saznati… bar nekima..
Snovi?
Da nema tih snova… ne bi se imala zašto ustajati ujutro…
Možda jesu neostvarivi..
ali kao što je jedan pametan čovjek rekao:
samo ja znam koliko me stoji sanjati ih..

Image Hosting by Picoodle.com

*nisam tužna.. samo boli..
*sreća se nalazi u svakom jutru..samim time što smo se probudili
*bez obzira na sve.. snovi se uvijek mogu ostvariti..
*čekam dan..kad ću moć reć odustajem od snova..
://ali postoji velika mogućnost da se slijedećeg jutra neću moć probuditi

*nikada ne odustajte od snova..ako ih vi smatrate vrijednima… sve dok cijena koju plaćate ne postane previsoka*

Image Hosting by Picoodle.com

//ne stignem javljati za post//
//veeeliki pozdrav svim mojim blogerima.. //
//najveći ljudima koji su uz mene//

- 00:39 - Komentari (83) - Isprintaj - #

srijeda, 27.08.2008.

You know what, you can’t see it, but underneath my sunglasses, I’m rolling my eyes.

Hm..bilo bi vrijeme za novi postić… ili? :)

Image Hosting by Picoodle.com

Nemam baš što za reći…
Mislila sam prestati pisati ovdje…
nema inspiracije…
tj.imam …
ali nemam se snage otvarati..
suočavati sa svim tim stvarima ….
Osjećam se… hm.. ma kako se osjećam? ne znam….
aaa…
kako može netko ne znati kako se osjeća… e pa može…
Mogu vam napisati da sam sretna!
tako je… mogu…
nije to daleko od istine….
mogu vam napisati da sam tužna!
i to je blizu istine…
znate onako..
cijeli dan sve super… prezakon vam je….
cijelo vrijeme u pokretu..
a onda dođe večer…
heh..moglo bi se reći..
trenutak samospoznaje…
pa se raspoloženje zaokrene…
Imam razloga za tugu…
uostalom tko nema…
pokušavam to potisnuti u sebe..
ne pričam o tome...
ALI
bilo bi potpuno sebično od mene misliti da nemam razloga za sreću….
Shvatila sam neke stvari…
NAPOKON….
bilo je i vrijeme….
ne moram se nikome opravdavati…
nitko me nema pravo osuđivati…
isto kao ni ja druge….
ako sam tužna..tužna sam...
proći će..
I ne želim prestati pisati..
stojim iza svakog slova koje ovdje pišem…
no u svakom slučaju ostavljam si za pravo da mijenjam mišljenja:)

Image Hosting by Picoodle.com

A što je najvažnije….
shvatila sam da je život lijep!
ne mora uvijek bit savršen….
ponekad nas slomi …
ali kad se podignemo ….
On priprema nova iznenađenja…
Sretna sam što uopće imam tu čast živjeti ga…
Zahvaljujem svojim najdražim blogerima…
što su uvijek tu da mi navuku smajlić na lice….
//očekujte brzo novi post..
// nikom neću javljati za post…
//naslov nema nikakve veze s postom..ima s ljudima koji me živciraju i rastužuju..
ovo sam morala napisati.. hm.. zašto? a jednostavno jesam…
možda da se oraspoložim…
možda da mi ne bude dosadno..
a možda da vama oduzmem dragocjenu minutu koju ste proveli čitajući ovo..
..što god to bilo..
uglavnom
bilo je i vrijeme da iskoristim svoje pravo na glupost:)

pusa svima… i nemojte mi bit tužni :)

- 20:30 - Komentari (39) - Isprintaj - #




Copyright © 2008! Inc. All rights reserved. Created by VoxyBaby. Adjusted by Ruby Nelle. Powered by Blogskins.com.